Donat Web

Volio je prošetati po gradiću gdje je trenutno boravio. Volio je izdvojiti se ponekad od svojih kolega, klimatiziranih ureda i soba, mapa, tablica i grafikona, radio uređaja, satelitskih antena i računala. Volio je ponekad osjetiti vruće sunce i vlagu u zraku, osjetiti znoj koji curi samo zato što dišeš, osjetiti mirise egzotičnog cvijeća i slatkog voća ali i mirise truleži, mirise životinja i mirise običnog ljudskog znoja. (više…)

Padala je kiša. Padala je i dan prije… i dan prije toga… i sve noći između tih dana. Kiša…. sitna i topla, nije kao kiše u Hrvatskoj, nije hladna i nije neugodna, čak nije ni dosadna. Vanjska temperatura je i tog jutra dvadeset i pet stupnjeva… do popodne još će porasti. Vlaga je velika ali na ovoj temperaturi i nije previše neugodna. Kišna sezona.
Tog jutra, kao i skoro svakog jutra u Bondoukou, doručkovao sam ranije od ostalih i krenuo pješice prema uredu. Nije to neka duga šetnja, par minuta, par stotina metara, ali to nije bilo uobičajeno prije mog dolaska…. a nije ni nakon… ostao sam usamljen na tim šetnjama. Ali meni su odgovarale… nekako su mi bile potrebne. Volio sam proći tom “mojom ulicom” u kojoj su me već svi znali… “Bonjour.” “Bonjour. Sava?” “Sava très bien. E vous?”. (više…)