KAPLJA

U mojoj krvi ima jedna kap
Čarobne moći. - Huji, sja i gori.
Kroz sve mi žile zna da zažubori
Ko vode mlaz niz bučni gorski slap.

Kad sav sam mraka pun, njen sjaj i sjev
U meni blista ko u duge luk.
A kad sam n'jem ko grob, gdje vlada muk,
Glas njen je šum, pa zvuk, pa r'ječ, pa pjev.

Ja ne znam otkud meni kaplja ta.
Ko d'jete nisam iz majke je sao.
Zemaljski sok je meni nije dao.
A znam da u njoj snaga mi je sva.

I osjećam da sav moj mali sv'jet:
Dan cv'jećem tkan i puna zv'jezda noć:
Dar jesu, što ga njena stvara moć.
I već zbog nje da ne ću nikad mr'jet.

U VRTU

U mraku žubor, vrelo - slušaj, dušo:
To izvor mog života romori;
Kroz šiprag hihot, vile - miruj, dušo:
To moja sreća tebi govori;

U grmu prvi slavulj - ćuti, dušo;
To moje srce tebi biljiše;
U ljesi prvo cvijeće - diši, dušo:

To moja duša tobom izdiše;

Tišinom struje, sjene - dršći, dušo:
To mjesec - zanos - k nama silazi;
Kroz zvijezde čežnje, slutnje - umri, dušo:
To smrt i ljubav k nama prilazi.

1908

TI NE ZNAŠ NAŠE SUNCE

Ti ne znaš naše sunce: kada grane
i zlatnom usnom ljubi vrške gora
ko zlatni bog, a površina mora
purpurnim smiješkom smiješit mu se stane-

Ti ne znaš naše sunce: kada plane
u žarko podne, kad iz modrih dvora
vatrenom zubljom pali list po gora,
potoke suši, izgara poljane-

Ti ne znaš naše sunce: kada grane
pri zapadu, u beskraj kada gine
i poput srca ranjena krvari-

Ko naše sunce mi smo: nas miline
i slasti mame, i nas strast izgara,
a i zapad naš je od krvi i žara.

KAD RAT MINE...

Kad rat mine sokole,
Pobjednik je ko nije ubio.

I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.

I onaj sinko, ko je sobom vladao.
Pobjednik je ko zlu moć nije umočio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.

Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca ...

....